Vremenitost i vječnost

Autor: s. Zdenka Petrović

Utorak, 5. lipnja 2010.

Na vratima sobe mudrog monaha bile su napisane ove riječi: Kad ulaziš u svoju sobu sjeti se da iz nje možda nećeš više izići i kad izlaziš iz svoje sobe sjeti se da se, možda, u nju nećeš više vratiti.

Ove jednostavne riječi umijeće su življenja. Koliko bi bio drugačiji tempo i način našega života kada bismo bili svjesni da svaki trenutak može biti posljednji trenutak našega života. Koliko bi bio kvalitetniji naš život kada bismo uvijek imali na pameti da u jednom trenutku mogu biti zaustavljeni svi naši planovi i želje i nedovršena sva naša započeta djela. Što bismo učinili kada bismo znali da nam je ostalo još samo malo od života? Koje bismo posljednje riječi izgovorili? Koja bi bila naša posljednja molitva i želja?

Mudro zapisa psalmista: Naš je život poput cvijeta što ujutro cvjeta a navečer već se suši i vene. Zato cijenimo svaki sadašnji trenutak jer je svaki trenutak našega života neponovljiv i jedinstven. Svaki trenutak je dar i prilika. U svakom trenutku krije se tajna vječnosti.

Neka nam i ova molitva koja slijedi bude poticaj da svaki trenutak svojega života živimo intenzivno i potpuno.

(Gospodine)

Darivaš mi ovaj novi dan
da ga živim svjesno
kako bih naslutio tajnu života.
Daj mi da svaki trenutak budem prisutan.
…
Uza me si u svakomu trenutku.
susrećeš me u ljudima,
govoriš mi u događajima dana.
…

Svaki dan može biti posljednji.
Daj mi živjeti ga danas
kao da je posljednji
u slobodi i zahvalnosti,
…
za ljepotu stvorenja,
za priliku koja leži u svakome trenutku.

Daj mi zahvalno srce
da bih svaku minutu ovoga dana
živio zahvalno
svjestan da je svako vrijeme darovano vrijeme,
vrijeme u kojemu
tvoja vječnost ulazi u moju vremenitost.